U nedjelju 1.6.2014. održao se 29. po redu Plitvički maraton na kojem sam dobio priliku nastupiti u konkurenciji za drzavnog prvaka hrvatske u maratonu kao član svojeg novog atletskog kluba Koprivnica. Ova utrka mi nije bila u planu, tako da se nisam za nju posebno niti pripremao, ali otvorila se situacija da mogu trcati u konkurenciji, pa stogod bude.
Krenuli smo nas nekoliko naprijed. Prvih 10km je bila nizbrdica i nije mi bilo tesko. Prosli smo prvih 10 za nekih 35 i pol minuta. Nakon toga sljedio je dugi uspon na kojem sam mi favoriti odmah odmakli, a ja bi se jednostavno polomio da sam to pratio, to nebi imalo smisla jel ima jos jako puno do cilja. Do vrha brda(20km) vodeci su mi nabili skoro 2 minute prednosti. Na vrhu brda me je prestigao Matija Grabovečki koji je stvarno pojurio nizbrdo i vrlo brzo mi je nestao iz vidika. Od 20-25km je ta nizbrdica na kojoj nisam bio brz koliko sam htio da budem, a moglo se stvarno juriti. Tu sam bas osjetio da mi strasno nedostaju specificni treninzi za ovakvu vrstu utrke i polako sam osjecao zamor a to je iskljucivo zbog nepripremljenosti. Zadnjih 5 mjeseci trcim samo brutalne elevacije po vrlo tehnickom terenu gdje je gotovo nemoguce produziti korak i jako sam osjetio da mi fali ta brzinska izdrzljivost koja je potrebna za tako dugu i brzu trku poput maratona. U 30. kilometru je ravan dio i okret koji je omogucavao posljednju provjeru gdje se nalazi konkurencija i naravno, kako stoje. Nije mi se dobro pisalo. Radojkovic mi je bio za petama, Paripovic 200m, a Đuro Komljenovic mozda 500-600m od mene, i svi izgledaju super… Nakon okreta me pocelo probadati u trbuhu i morao sam znatno usporiti (oko 1’/km sporije od planiranog tempa, sto je prakticki setnja), i tako sam se vukao nekih punih 6-7km. Odmah nakon okreta Radojkovic uredno prosao, Na 33.km Paripovic, a na 37.km i Komljenović. 200m. Ispred mene gotovo od 30. km je bio ispred mene i jedan kenijac koji je isto imao velikih problema i slicnom brzinom smo se vukli. u 38.km opet dolazim k sebi, bol nestaje i mogao sam opet pojuriti. Tu sam ostavio kenijca i vise ga nisam vidio do cilja, 1km pred cilj sam uhvatio i Vojvodića i prosao ga uredno i bez problema kao sto su Meni napravili ostali.
Zavrsavam trku kao Devetoplasirani u ukupnom poretku i 4. u poretku za prvenstvo hrvatske u maratonu. Iako razocaravajuce za mene ali nisam mogao nista bolje niti ocekivati posto se nisam niti specificno pripremao za ovu trku niti se propisno odmorio. U posljednja 4 tjedna odradio sam 3 ultramaratona(trail) i jednu kros utrku(10km). U suprotnom, ovo se moglo dosta dosta bolje odraditi. Dobra vijest je da se nevjerovatno brzo opravljam i vec nakon 24h sam mogao normalno dalje trenirati, sto je dobar pokazatelj da mi tijelo sve apsorbira i da je postalo veoma otporno na sve cime ga opteretim. Treniramo dalje…
SP
Damir
Leave A Comment
You must be logged in to post a comment.