Bilo da smo ozljeđeni ili ne ova tema je uvijek aktualna u trkačkom svijetu i želim dati svoje kratko mišljenje o tome.

Radio sam do sada sa preko 500 trkača, i moram reci da kada je u pitanju ozljeda kod niti jednog trkača nije došla sasvim slučajno. Iako sada mislite da postoji neki posebni razlog zašto se trkači ozljeđuju, i da je to neka znanstvena fantastika – zapravo nije. Trkači se ozljeđuju iz jednostavnog razloga; previše toga prerano. Što to znači? To znači da tijelo trenutno nije u mogućnosti apsorbirati tu količinu rada koja je treningom nametnuto, bilo da se radi o prevelikoj duraciji, frekvenciji ili intenzitetu treninga. A veoma često je slučaj da su uključene sve tri komponente volumena treninga. Drugi razlog koji bih naglasio jeste nesosluskivanje tijela, a treći neadekvatna podloga na kojoj se trči, i to prečesto.

Najveća greška u treningu trkača je da svoje lakše treninge trče preintenzivno. Trkač da bi sigurno sagradio formu i spremio se za određenu utrku mora imati kvalitetnu bazu koja se sastoji velikom većinom od laganih, aerobnih treninga, koji nisu prezahtjevni, no oni su nužni jer se tijelo pomoću tih treninga u tom razdoblju adaptira i priprema za one ozbiljnije duže i intenzivnije treninge koje uzimaju puno od tijela, te s pomoću kojih se napreduje. Ali takvi treninzi se nemogu raditi ako se preskoči period kada se rade takvi treninzi, jer u suprotnom riskirate ozljedu. Za sve postoji trenutak i mjesto. Ljudi vole to preskakati jer nisu strpljivi. Nemaju kvalitetno odrađen bazni period. Svi žele srebrni metak i istrčan dobar polumaraton preko noći. A to ne ide. Marljivo skupljanje kilometraze dan za danom, tjedan za tjednom, mjesec za mjesecom je kljuc uspjeha. Drugim rijecima, kontinuirani sustavni trening. Ne pozurujte, i ne pokusavajte pozurivati stvari.

Druga stvar koju bih naglasio jeste da slušate svoje tijelo. Ako nesto nije u redu stanite za vrijeme treninga, okrenite se i produzite doma. Odmorite koliko treba. Ako nešto nije u redu, imate neku tegobu, napravite pauzu od nekoliko dana. Bolje i to nego da se tegoba pretvori u ozljedu zbog koju ćete morati raditi pauzu od nekoliko mjeseci. To je noćna mora svakog trkača i to treba pod svaku cijenu izbjeći.

Treća stvar koju bih naglasio ali ne i najmanje bitna jeste podloga kojom se trči. Dozirajte tvrde podloge poput asfalta, betona i slicne tvrde podloge. Preferirajte makadam, zemlju, oznacene zaglađene putove. Pokusajte barem održavati omjer 65:35 u korist mekanih podloga.

Makadamski put je jedan od najboljih izbora podloge za trčanje

Ovo su najosnovnije smjernice kako sprijeciti trkačke tegobe i ozljede, kojih se ja osobno drzim posljednjih 10g i u tom razdoblju nisam bio niti jedan dan ozljeđen. Nadam se da cete ih primjenjivati.

Trenirajte pametno