Dana 03.07.2011. nastupio sam na Ironman u Klagenfurtu sa ostalih 2500 natjecatelja diljem svijeta.

Sama utrka mi od samog početka nije dobro sjela i taj osjećaj me pratio do samog kraja. To je tako u dugim utrkama – mozete se na dan utrke fenomenalno osjecati ili jako loše. Pomišljao sam na odustajanje mnogo puta, ali svaki put sam našao mentalne snage da idem do kraja pa što bude.

Zadnjih 3 mjeseca nisam bio u mogućnosti plivati i to je moj plivacki fitness bacilo na nulu, i to sam vremenski jako puno platio na utrci: Lose plivanje i sporije bicikliranje, zato što sam dobar dio biciklističkog segnemta proveo na kočnici zbog sporijih biciklista ispred mene. Drafting u ironman triatlonu je zabranjen, a mjesta za preticanje na pojedinim dijelovima staze nije bilo moguće, tako da sam tu puno izgubio. Trčanje sam odradio po planu i otrčao maraton za 3h 03′. U cilj sam prošao vremenom 9h 35′ 11” s čime sam popravio svoje najbolje vrijeme za gotovo 35′. S obzirom na nedostatak vremena za trening zadovoljan sam postignutim, i što me još više veseli imam još puno prostora za napredak. Sada malo odmora, i onda krećem polako ponovno trenirati za utrke koje me čekaju do kraja sezone. Zahvaljujem svim supporterima koji su me bodrili na stazi punih 9 i pol sati i dočekali me vjerno na cilju. Bez njih nebi uspio ovo i zaista mi mnogo znači njihova podrška. Također zahvaljujem onima koji su pratili i navijali preko interneta preko live coverage.